Predstavljamo

Propaganda

Multmedija

Posjetitelji

Trenutno aktivnih Gostiju: 2 

Solidarno

 

Traži

potraži nas na

 

 


Birokratsko treniranje strogoće PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 31 Siječanj 2010 13:42
Najgore je valjda u sredinama u kojima "čovjek nije niti heroj svojom zaslugom, niti lupež svojom krivicom". Tada sve zavisi od birokratsko-političke smjese i namjere, koja po pravilu nema iste kriterije za sve. U takvim okolnostima našla se i "šestorka" mladih, pretežno studenata, za koje se u optužnici tvrdi da su učinili krivično djelo međunarodnog terorizma, te da su djelovali kao organizirana grupa koja pripada Anarho-sindikalističkoj inicijativi (ASI): Ratibor Trivunac (29), Tadej Kurepa (25), Ivan Vulović (25), Nikola Mitrović (30), Sanja Dojkić (20) i Ivan Savić (26).
 
Četvoro od njih optuženi su kao izvršioci djela međunarodnog terorizma, jedan kao poticatelj i jedan kao pomagač. Svi su uhićeni poslije bacanja Molotovljevog koktela na Ambasadu Grčke 25. kolovoza prošle godine, i već skoro punih pet mjeseci nalaze se u pritvoru. Upravo ovih dana, kada se posumnjalo da će suđenje ikada početi, zakazan je pretres za 17. februar. Za to vrijeme, pravnici, sociolozi, profesori, ugledne javne ličnosti, protiveći se sudskim odlukama o stalnom produžavanju pritvora okrivljenima, kao i podizanju optužnice za ozbiljno krivično djelo kakvo je međunarodni terorizam, cjelokupno ponašanje pravosuđa u ovom slučaju doživljavaju na razne načine: jedni kao "nušićevsku komediju", drugi kao pokaznu vježbu u oblasti međunarodnog terorizma, treći kao oblik diskriminacije.

KAKO JE TO BILO: Zapravo, za sve je "kriva" grčka policija. U prosincu 2008, prema iskazima tamošnjih očevidaca, policija je bez povoda ubila petnaestogodišnjeg dječaka, što je uz već naraslo socijalno nezadovoljstvo izazvalo nemire, prije svega grčkih anarhista, protiv države. Potom je jedan od uhapšenih učesnika, Todoris Iliopulos, započeo štrajk glađu u zatvoru, i u trenutku kada je ušao u 40. dan gladovanja, oglasila su se mnoga anarhistička udruženja. Organizirana je međunarodna kampanja u kojoj je trebalo određenog dana održati proteste ispred grčkih ambasada. Prema nekim naznakama, apel da se i ovdašnji anarhisti pridruže toj kampanji stigao je kasno. Protest, kako se tvrdi, nije bio organiziran jer nije bilo vremena da se prijavi skup, a sve ono što se umjesto toga događalo već je prošlo proceduru istražnog postupka. Poslije te noći, između 24. i 25. kolovoza, uhapšeni su oni koji su razgovarali o načinu protesta, SMS-om, mailom, telefonom. Uhapšena je organizacija, mada četvoro optuženih jesu članovi ASI-ja, dvoje nisu, a od tih dvoje za jednog momka ostali kažu da ga i ne poznaju.
 
Događaj u noći između 24. i 25. kolovoza bio je u Beogradu dugo najavljivan, koncert kraljice popa Madone. No nisu svi bili na koncertu, iako je grad, sva je prilika, bio obuzet time pa je i Francuska ulica u kojoj se nalazi Ambasada Grčke iza ponoći bila pusta. Bez parkiranih automobila, bez slučajnih prolaznika i, kao i obično u to doba, bez ljudi u zgradi ambasade. Djevojka, najmlađa u grupi, koja je izgleda tek zakoračila u svet ASI-ja i već stekla teret optužnice za međunarodni terorizam, na zgradi ambasade ispisala je grafit, anarhistički simbol, slovo A u krugu. Mladići su, stojeći preko puta ambasade, bacili dvije pivske flaše od pola litra sa nekakvom tekućinom na bazi benzina. Ostaci jedne flaše nađeni su na trotoaru, u nivou prozora ambasade, oko metar udaljeni od nje, ostaci druge flaše također su nađeni na trotoaru, čak ne na području ambasade, već udaljeni od nje šest do sedam metara, pa i više. Prilikom razbijanja prve flaše oštećen je prozor ambasade. Vatre nije bilo. Jedan od mladića prišao je potom prozoru ispred kog je pala flaša i na simsu zapalio ostatke prosute tečnosti koji su se tu zadržali. Zatim su otišli, a jedan od svjedoka je rekao da je kasnije prišao tom mjestu i rukom ugasio vatru na simsu, da je otprilike toliki plamen bio. Od tog plamena ostao je i nagoren okvir prozora. Ambasada je rekla da je načinjena šteta od 18 eura, a postojeći snimci, kao i svjedoci, potvrdili su da je situacija u tom trenutku bila "čista", to jest da nikoga i ničega u blizini nije bilo što je moglo biti izloženo opasnosti.
 
SUDSKI ROKOVI: U Okružnom sudu ni izbliza nisu tako mislili. Javnosti je bilo predočeno da je 3. i 4. rujna uhapšeno pet napadača na Ambasadu Grčke a da se za šestim traga jer je u bijegu. Njegovi poznanici, sugovornici "Vremena", pak kažu da je bio na ljetovanju u Grčkoj i da se "iz bijega" sam prijavio na granici. Od početka istrage, od 4. septembra, istražni postupak se natenane razvlačio čitava dva mjeseca. Iskusni pravnici kažu za "Vreme" da je sve moglo biti i mnogo efikasnije, da je moglo biti gotovo za tri-četiri nedjelje, s obzirom na radnje koje su u istrazi izvršene (saslušani i suočeni okrivljeni, izvršena rekonstrukcija, saslušani svjedoci). U takvim predmetima, s takvim obimom ljudi, sve se uradi mnogo brže, tvrde oni. Konačno, 2. studenog završena je istraga na osnovu koje je podignuta optužnica za međunarodni terorizam, a za koji je predviđena kazna od tri do 15 godina zatvora. Potom je trebalo da prođu još dva mjeseca da bi ta optužnica stupila na pravnu snagu, dakle 31. prosinca. Posle toga iznova prolazi vrijeme, još mjesec i po, sve do novozakazanog pretresa za 17. veljače. Okrivljeni su sve vrijeme u pritvoru, uz minimalne kontakte sa vanjskim svetom. Razdvojeni su međusobno, u sobama su zajedno sa 10 do 15 ostalih pritvorenika, neki su i u zatvorskom tobože "hajku", a s obzirom na to da su ovi "teroristi" mirni građani, obrazovani, mahom studenti, jedan čak sa prosjekom 9,6, do sada nepoznati policiji (osim Trivunca koji je više poznat po političkim performansama kao što je bilo javno paljenje američke zastave u vrijeme dolaska američkog potpredsjednika Džozefa Bajdena, za što je bio osuđen na 10 dana zatvora), u njihovim ćelijama vjerojatno dolazi do sudara svjetova. Društvo im prave dileri droge, ubojice, obijači automobila, siledžije... Jednog od njih, Tadeja Kurepu, "cimeri" su pokušali da reketiraju i tražili su da njegova porodica plati 2000 eura za liječenje nekog mafijaša oboljelog od side. Dva mjeseca kasnije na licu mu je primijećen i podljev ispod oka, posle čega je prošao liječnički pregled i prebačen u drugi dio zatvora.
 
Razlozi pritvora optuženih anarhista vremenom su mijenjali svoju argumentaciju: u početku je na snazi bio stav da ne mogu biti na slobodi kako ne bi ometali istragu i uticali na svjedoke. Posle toga, tužilac je smatrao da treba da ostanu u pritvoru jer postoji opasnost da će ponoviti djelo, iako okrivljeni nisu izjavljivali da bi to ponovo uradili, a i sam Iliopulos, zbog kog su i protestirali, već je bio pušten na slobodu. Kada je istraga završena i optužnica podignuta, opet im nije bilo dozvoljeno da izađu iz pritvora jer je Krivično vanpretresno vijeće pronašlo da učinjeno djelo ugrožava život, imovinu, da je krajnje drsko, bezočno i da je učinjeno na javnom mjestu. Sud je smatrao da na slobodi za njih nema mjesta i po njegovoj volji okrivljene je trebalo što duže držati u pritvoru.
 
Ni odbrana ništa nije mogla. Posle ulaganja žalbe na produženje pritvora rešenje po toj žalbi nije stizalo, a pritvor je praktično automatski produžavan. U Zakonu o krivičnom postupku piše da čovjek ima pravo da se žali i da po žalbi mora da se donese drugostepeno rešenje, ali ne piše što biva kada se on žali a drugostepeno rešenje ne dođe ili se ne uruči braniocu. U međuvremenu se ustalasala i javnost. Grupa za monitoring procesa protiv šestoro anarhista održala je protest ispred Ministarstva pravde na kome je više od stotinu građana zahtijevalo da se okrivljeni puste iz pritvora i da se odbaci "skandalozna politička optužnica za međunarodni terorizam". S druge strane, pred istim tim sudovima, učinioci monstruoznih krivičnih dijela brane se sa slobode, rečeno je tada na skupu. Održan je i okrugli sto povodom tužbe za međunarodni terorizam, a u otvorenom pismu koje je potpisao veliki broj profesora, umjetnika, novinara kaže se da je proces protiv šestoro mladih ljudi zapravo politički proces. U posebnom pismu grupe profesora Beogradskog univerziteta i javnih ličnosti iz kulture ističe se da državni organi razbijanje jednog prozora na praznoj zgradi Ambasade Grčke uz pomoć dvije zapaljene flaše koje nisu izazvale požar, karakteriziraju kao čin međunarodnog terorizma, što je djelo koje u Krivičnom zakoniku Republike Srbije stoji odmah uz vršenje genocida, ratnih zločina i vođenje agresivnog rata. Ne tako davno, kaže se u pismu, tokom protesta održanih 21. veljače 2008. godine nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, zapaljena je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu. Zgrada ambasade je znatno oštećena požarom, dok je jedan od napadača tom prilikom izgubio život. Jedini učesnik ovog napada koji se našao na optuženičkoj klupi tereti se za izvršenje teškog djela protiv opće sigurnosti.
 
ODAKLE DUVA VETAR: Za djelo terorizma nitko nije optužen ni kada su gađane slovenska ambasada, hrvatska, bosanska, britanska, njemačka, i to u organiziranoj akciji i sa znatno većom štetom. Doduše, odnos sa pravoslavnom Grčkom, ionako opterećenom anarhističkim neredima, malo je posebniji. Također, za terorizam nije podignuta optužnica ni kada je paljena Bajrakli džamija i kada je izgorjelo i uništeno mnogo parkiranih automobila u blizini. Za opasnost po život i imovinu tom prilikom tužilaštvo nije marilo. Strogoća se, kao i uvijek, trenira u zadnjim redovima, kod onih koji nemaju velikog utjecaja i debelu pozadinu. Čak su i "djeca" iz Vršca, u prosjeku 18 godina, njih troje, dok su u oktobru lijepili plakate "Sloboda uhapšenim anarhistima", privedena i terete se za ometanje pravde. Zbog toga se 30 revoltiranih javnih ličnosti "samoprijavilo" tužilaštvu da su počinili krivično djelo ometanja pravde jer su učestvovali na okruglom stolu. Kao šlag na tortu došao je i reizbor sudaca i tužilaca. Tako se od 1. siječnja optužena "šestorka" više ne nalazi u nadležnosti Okružnog suda već, po novom, Višeg suda, imaju novog tužioca i novog suca. Što se ostalog tiče, i dalje su svi u pritvoru, pod istom tužbom.
 
Etiketa "radikalna ljevica" koja im se pripisuje služi da ih praktično izjednači sa radikalnom desnicom, istinskom patologijom društva, nacionalističkom i nasilničkom. Međutim, anarho-sindikalisti, za razliku od ovih drugih, kažu za sebe kako učestvuju u socijalnim i političkim protestima, kako su bili na protestima 5. oktobra, kako su organizirali studentske proteste 2006. i 2007, gej paradu, kako podržavaju radničke štrajkove, antifašističke proteste... Ljevičarske grupacije u Srbiji su malobrojne, bez većeg utjecaja na društvena gibanja osim možda na studentska, bez zabilježene agresije i nasilja u akcijama, naprotiv. Zapravo, nije poznato da radikalna ljevica kod nas uopće postoji, osim ako je neko ne izmisli, neko kome to odgovara, makar to bila i sama radikalna desnica.
 
Izvor: Vreme